OBRAMBENA SNAGA HRANE

Važno je što i koliko jedemo, jer dokazano je da dnevni kalorijski unos utječe na rad obrambenog sustava

Osnovna funkcija imunosnog sustava je da otkriva i iz organizma odstranjuje sve tvari koje prepozna kao strane. Njegove funkcije odigravaju se u svim tkivima i organima; to su prije svega stanice krvi, tkivni makrofagi iz crijeva, slezena i limfni čvorovi.

Što sve na nas vreba

Antigen je svaka tvar koja je u stanju izazvati imunološki odgovor putem stvaranja obrambenih antitijela. Štetne tvari dijele se u dvije osnovne grupe.

Vanjski antigeni (egzoantigeni) - Ova grupa antigena najčešće dovodi do alergije. Najčešći su infektivni (bakterije, virusi, gljivice), inhalatorni (pelud trava, cvijeća i drveća, prašina, perje, zagađenja iz zraka - ispušni plinovi), nutritivni (jaja, riba, jagode) te neki lijekovi, toksini nakon uboda kukaca, kozmetički preparati i sl. Lijekovi mogu dovesti do promijenjenoga imunološkog odgovora (alergijskih reakcija), najčešće kod djece (neodgovarajući imunološki odgovor) i kroničnih bolesnika (kod kroničnih bolesti, primjerice jetre i bubrega, odstranjivanje štetnih tvari iz organizma ili detoksikacija je usporena, što mijenja metabolizam lijeka, pa se on dulje zadržava u organizmu). Kao reakcija na štetnu tvar u organizmu stvaraju se antitijela (imunoglobulini) i specifični mali limfociti.

Unutarnji antigeni (endoantigeni) - Imunosni sustav reagira stvaranjem autoantitijela na vlastite stanice i tkiva koje ne prepoznaje kao vlastito tkivo te se tako razvija autoimuna bolest. Jedan je primjer kronična upala štitne žlijezde (Thyreoiditis Hashimoto).

"Dežurni policajac" pod opsadom

Budući da smo neprestano izloženi utjecajima različitih štetnih tvari, naše stanice neprestano se mijenjaju i dijele, a oštećene i promijenjene odstranjuju. Imunosni sustav stalno je aktivan i sa svojim specifičnim stanicama ima ulogu "dežurnog policajca" koji vreba i napada uljeza. Međutim, kad je oslabljen (nedovoljan broj, pokretljivost i fagocitna sposobnost imunoloških stanica), organizam je podložan raznim bolestima, a štetne tvari u tijelu dulje se zadržavaju.

Funkcionalno slabiji imunosni sustav može biti:

• genski uvjetovan (geni kontroliraju sve faze imunološkog odgovora) što rezultira većom sklonosti infekcijama, alergijama, autoimunim i malignim bolestima
• povezan s upotrebom lijekova, primjerice kortikosteroida, imunosupresiva nakon transplantacije ili citostatika, koji suprimiraju imunokompetentne stanice
• posljedica utjecaja stresa, što dovodi do pojačane aktivnosti nadbubrežne žlijezde koja luči kortizol u većim količinama, što posljedično pojačava lučenje tvari (interleukin 6) koje pridonose upalnim procesima. Stres dovodi do slabije prokrvljenosti periferije, prsna žlijezda (timus) se na neki način "skupi", pa dolazi do slabijeg stvaranja T limfocita.
• rezultat nedovoljne tjelesne aktivnost i premalo sna.
• Ne smijemo zaboraviti spomenuti ni toliko "opjevane" slobodne radikale, po svojoj prirodi jako reaktivne čestice, koje se u organizmu stalno stvaraju kao posljedica oksidacije. Kad željezo stupa u reakciju s kisikom, ono zahrđa, a maslac se užegne. Sličan proces događa se i u našem organizmu, i što smo stariji, više smo izloženi oksidaciji. Najvažnija točka napada su lipidi (lipidna peroksidacija), a kako su i opne naših stanica građene od lipida (fosfolipidi), ugrožen je stanični integritet.
• Nastanak slobodnih radikala pospješuju: zagađenost zraka; pesticidi i herbicidi (kemikalije); ionizirajuće, elektromagnetno i geopatogeno zračenje; pušenje i konzumiranje alkohola; nekontrolirano uzimanje lijekova; emocionalni stresovi; smanjena količina antioksidansa u hrani. Ipak, sve dok postoji ravnoteža između stvaranja slobodnih radikala i količine antioksidansa koji ih na sebe mogu vezati i na taj način neutralizirati, zdravlje je očuvano.

Važno je što i koliko jedemo

Za očuvanje i pravilnu funkciju imunosnog sustava važna je pravilna prehrana, odnosno što i koliko jedemo, jer dokazano je da dnevni kalorijski unos utječe na rad obrambenog sustava. Pothranjene, ali i pretile osobe, te one na dijetama, lakše podliježu infekcijama nego njihovi vršnjaci koji imaju normalnu tjelesnu težinu i uravnoteženu prehranu. Najviše štete imunitetu nanose procesuirane namirnice, te one s većim količinama konzervansa i drugih aditiva. Zato, što kraći put od polja do stola neka bude jedan od motiva u našoj prehrani.

Najbolji su izbor sezonsko voće i povrće, orašasti plodovi, mahunarke i cjelovite žitarice. Voće i povrće najbolje je konzumirati sirovo ili kratko termički obrađeno, budući da obiluju vitaminima i mineralima koji kao antioksidansi neutraliziraju štetni učinak slobodnih radikala.

Vitamin C - Ima najveći pojedinačni učinak na očuvanje imuniteta. Još ga nazivaju protuupalni i antialergijski vitamin. Povećava broj i pokretljivost T limfocita (zaduženih za stanični imunitet), pomaže jetrenim enzimima u procesima detoksikacije (odstranjivanja štetnih tvari iz organizma), nužan je za normalan rad nadbubrežne žlijezde, osobito u uvjetima stresa kad je dodatno opterećena, pomaže kod prehlade i skraćuje trajanje viroze. Pušenje smanjuje razinu vitamina C (svaka cigareta tijelu "oduzme" 25 mg). 
Ima ga u citrusnom voću (limun, naranča, mandarina, grejp - svakog dana uzmite bar jedan citrus), šipku, kiviju, borovnici, brusnici, crvenoj paprici, brokuli, hrenu, crvenom luku, peršinu, kupusu i kiselom zelju.
Preporučena dnevna doza, koja za zdrave odrasle osobe iznosi 60 mg, u uvjetima povećanih potreba višestruko se povećava. Potrebe za vitaminom C povećane su, primjerice, kod trudnica, dojilja, alkoholičara, pušača, kod upala i infekcija različita uzroka, kod sklonosti alergijama, stresa, trauma i poslije operativnih zahvata (povećava sintezu kolagena i ubrzava zacjeljivanje rana), kod terapije nekim lijekovima (aspirin) i tako dalje. 
Treba naglasiti da je vitamin C termolabilan i fotosenzibilan, što znači da ga inaktivira temperatura već iznad 60°C i izlaganje svjetlu.

Vitamin E - Sanira simptome upale, pospješuje rad krvotoka i prokrvljenost, neutralizira štetni učinak nitrita i nitrozamina iz hrane. Prirodni izvori su biljna ulja, sjemenke suncokreta, orašasti plodovi (orasi, lješnjaci, bademi), jaja, mlijeko i maslac. Preporučena dnevna doza je 15-50 IU.

Vitamin A - Važan je za normalnu funkciju stanične opne i stanice u cjelini, osiguravajući njezinu pravilnu diobu. Nazivaju ga još i protuupalnim vitaminom i čuvarom epitela sluznica i kože. Ima ga u mrkvi, rajčici, bundevi, špinatu, blitvi, marelicama (sušene), narančama, grejpu, jajima, maslacu, siru, jetri. Normalne dnevne potrebe su 5000 i.j. za odrasle ili 1-1,5 mg (primjerice, četiri sušene marelice ili 100 gr blitve).

Magnezij - Mineral je koji se ubraja u makroelemente i snažan je antioksidans. Pomaže jetrenim enzimima u odstranjenju otrova, pomaže u borbi protiv anemije (slabokrvnosti), povećava propusnost stanične opne za glukozu, koja se onda bolje iskorištava kao energetski izvor na razini stanice, zbog čega se smanjuje umor, a organizam dodatno energizira. Magnezij je, pored kalcija i fosfora, jedan od tri elementa koštanog tkiva. Ulazi u sastav klorofila (biljnog pigmenta od kojeg potiče zelena boja biljaka koji je kemijski jako sličan hemoglobinu) koji u svojoj molekuli umjesto magnezija ima željezo. Dnevne potrebe su 300 mg.

Cink i selen - To su mikroelementi važni za pravilnu diobu stanica. Prirodni izvori cinka su pšenične klice, pivski kvasac, sjemenke bundeve, nemasno mlijeko. Dnevne potrebe su oko 25 mg. Selen nadopunjava djelovanje vitamina E i važan je za enzimsku aktivnost jetre. U organizmu je potreban u manjim količinama, ali kod astme, Crohnove bolesti, tumora i multiple skleroze ima ga manje nego što je normalno. Dnevne potrebe su 50 do 100 mcg. Prirodni izvori su plodovi mora (tuna), gljive, brokula, školjke, brazilski oraščić, češnjak, luk, rajčica, smeđa riža.

Kako bi se spomenuti vitamini i minerali na najbolji način iskoristili u metaboličkim procesima, nužno je osigurati dovoljan unos tekućine, osobito vode. U prehrani treba izbjegavati rafinirane ugljikohidrate (slastice), zasićene masnoće životinjskog podrijetla (suhomesnati proizvodi, iznutrice).
Pobrinite se da se češnjak i luk nađu svaki dan na vašem tanjuru, jer su prirodni antibiotici. Baš kao i propolis, 
prirodni proizvod pčela koji djeluje na mnoge mikroorganizme (bakterije, viruse, gljivice), ublažava bol, a sadrži i aktivne bioflavonoide, koji su djelotvorni kod upornih i tvrdokornih upala, pa i takvih koje više ne reagiraju na sintetske antibiotike.

Prije primjene bilo kakvog pripravka potražite savjet liječnika, ljekarnika ili nutricionista.

Biljni pripravci - Od biljnih preparata savjetuje se echinacea (biljni penicilin), biljka koja se u povijesti koristila puno prije nego što su pronađeni sintetski antibiotici. Sadrži biljni antibiotik echinacosid, a aktivne komponente iz ove biljke povećavaju sintezu T limfocita odgovornih za stanični imunitet. 
Kod kroničnih stanja oslabljenog imuniteta mogu pomoći aloe vera i lycium barbarum jer istodobno jačaju imunitet, umanjuju bolove, detoksiciraju organizam i djeluju protuupalno, a mogu se koristiti i uz već postojeću terapiju (slično je i s fermentiranim mliječnim proizvodima - probioticima - koji pomažu u očuvanju zdravlja crijevne sluznice i probave općenito).

Za jačanje imuniteta: http://ljekarnaonline.hr/proizvodi/dodaci-prehrani/imunitet/